Neurofeedback terapija: Što je, kojim pacijentima koristi i kakvi su rezultati takvog tipa tretmana?

Ova vrsta terapije se može zamisliti kao "ogledalo za mozak". Primjerice, kada se ujutro češljate, gledate u ogledalo kako biste popravili frizuru jer bez ogledala ne vidite što radite.

Slično tome, naš mozak često ne zna da radi "krivo", a to je najviše izraženo kod osoba koje imaju poteškoće i mozak im je previše "ubrzan" kao kod anksioznosti ili previše "uspavan".

Što je neurofeedback terapija?

Neurofeedback je oblik biofeedbacka koji koristi elektroencefalografiju (EEG) za prikaz kortikalne aktivnosti. Temelji se na principu operantnog uvjetovanja, odnosno učenja putem posljedica i nagrada te na sposobnosti mozga da mijenja svoju strukturu i funkciju ili neuroplastičnosti.

Kod terapije neurofeedbackom je cilj modificirati električnu aktivnost mozga.

Ovo se specifično odnosi na ove frekvencijske pojaseve:

• delta (1-4 Hz): duboki san
• theta (4-8 Hz): pospanost, sanjarenje, ali i kreativnost (često povišeni kod adhd-a)
• alpha (8-12 Hz): opuštena budnost
• beta (13-30 Hz): fokus, budnost, kognitivni rad, ali i anksioznost u visokim frekvencijama
• gamma (>30 Hz): visoka kognitivna obrada

Kod terapije neurofeedback terapeut postavlja protokol kojim se smanjuju nepoželjne frekvencije i nagrađuju, odnosno, povećavaju poželjne. Ovakvim načinom rada se poboljšava funkcionalna povezanost i regulacija središnjeg živčanog sustava.

Ovaj način rada s mozgom nastao je još 1960-ih u laboratorijima kroz rigorozna istraživanja. Prvi znanstvenik koji je otkrio da ljudi mogu svjesno kontrolirati svoje moždane valove bio je Joe Kamiya 1958. godine. On je u eksperimentu subjektiima puštao ton kada bi njihov mozak proizveo alpha valove. Subjekti su ubrzo naučili kako ući u "alpha stanje" po želji.

No ključan trenutak za neurofeedback tehnologiju izveli su Barry Sterman i NASA 1967. godine. Dr. Sterman je trenirao mačke da povećaju specifičan ritam mozga kako bi dobile hranu.

Kasnije je radio istraživanje za NASA-u o toksičnosti raketnog goriva.

Izložio je mačke tom gorivu koje inače izaziva jake epileptične napadaje. Primijetio je da skupina mačaka koju je prethodno trenirao SMR-om nije dobila napadaje ili su bili vrlo blagi. Zaključio je da je trening mozga fizički promijenio njihov prag podražljivosti i učinio mozak otpornijim.

To je dovelo do prve primjene neurofeedbacka na ljudima za liječenje epilepsije.

Kome je namijenjena neurofeedback terapija?

Neurofeedback terapija namijenjena je djeci i odraslima čiji su problemi uzrokovani ili povezani s nepravilnim radom moždanih valova.

Budući da je metoda neinvazivna, koristi se u kliničke svrhe za liječenje poremećaja, ali i u svrhe poboljšanja performansi kod zdravih ljudi.

Neurofeedback se može koristiti za ove indikacije:

Neurorazvojni poremećaji i problemi s pažnjom

Ovo je najčešće područje primjene i obično se koristi kod ADHD-a, ADD-a, poteškoća u učenju i autizma.

a) ADHD i ADD

Koristi se za djecu i odrasle koji imaju problema s koncentracijom, impulzivnošću i hiperaktivnošću. Služi za "buđenje" frontalnog dijela mozga odgovornog za izvršne funkcije.

Meta-analiza iz 2009. (Arns et al.) utvrdila je da neurofeedback ima visok učinak na simptome nepažnje i impulzivnosti. Osim toga, rezultati neurofeedbacka su trajni.

Studija objavljena u European Child & Adolescent Psychiatry 2019. godine je pratila sudionike šest mjeseci nakon terapije i utvrdila da su se pozitivni učinci održali ili čak dodatno poboljšali bez dodatnih tretmana. Klinička praksa pokazuje da se značajna poboljšanja vide kod 75-80% pacijenata.

b) Poteškoće u učenju

Kod disleksije, diskalkulije i disgrafije, neurofeedback pomaže u stabilizaciji područja mozga odgovornih za procesuiranje jezika i vizualno-prostornu orijentaciju.

c) Autizam

Ne liječi autizam, ali značajno pomaže u smanjenju specifičnih simptoma poput emocionalnih ispada, anksioznosti, stereotipnog ponašanja i socijalne izoliranosti

Mentalno zdravlje i emocionalna regulacija

Neurofeedback se koristi kod pacijenata koji pate od anksioznosti, napadaja panike, depresije i postraumatskog stresnog poremećaja.

a) Anksiozni poremećaji i napadaji panike

Neurofeedback je u ovom kontekstu namijenjen osobama čiji je živčani sustav u stanju stalne "pripravnosti", odnosno kod onih koji imaju visoku beta aktivnost. Ova vrsta terapije uči mozak fiziološkom smirivanju.

b) Depresija

Neurofeedback služi aktivaciji lijeve prednje strane mozga koja je često "usporena" kod depresije kako bi se poboljšalo raspoloženje i motivacija.

c) PTSP ili posttraumatski stresni poremećaj

Neurofeedback je posebno učinkovit kod trauma otpornih na klasičnu psihoterapiju, jer radi direktno na smirivanju amigdale gdje je centar za strah i to bez potrebe da pacijent verbalno prolazi kroz traumu.

Studije koje su koristile Alpha-Theta protokol kod ratnih veterana s PTSP-om pokazale su drastično smanjenje simptoma, smanjenje potrebe za lijekovima i bolju kvalitetu sna u usporedbi s kontrolnom skupinom koja je primala samo standardnu medicinsku skrb.

Neurološki problemi i bolna stanja

Neurofeedback terapija se koristi i kod epilepsije, nesanice, migrena i tenzijskih glavobolja te kao način oporavka nakon ozljeda glave ili moždanog udara.

a) Epilepsija

Neurofeedback terapija kod epilepsije je namijenjena pacijentima kod kojih lijekovi ne djeluju potpuno. Služi za podizanje praga podražljivosti mozga kako bi se spriječili napadaji.

b) Nesanica

Pokazalo se da terapija neurofeedbackom pomaže za osobe koje ne mogu "isključiti" mozak prije spavanja ili se često bude.

c) Migrene i tenzijske glavobolje

Neurofeedback smanjuje učestalost i intenzitet napadaja boli.

d) Oporavak nakon moždanog udara ili ozljede glave

Neurofeedback pomaže u ponovnom uspostavljanju neuronskih veza nakog nekog tipa moždanog udara.

Osim svega navedenog, neurofeedback se može koristiti za poboljšavanje već normalnih funkcija, odnosno, za stvaranje vrhunske izvedbe. Tako se može koristiti kod sportaša, menadžera, kirurga, glazbenika…

U ovom slučaju se liječi nikakav poremećaj, već se trenira mozak da brže ulazi u stanje fokusa, bolje upravlja stresom i brže donosi odluke pod pritiskom.

Kako izgleda neurofeedback terapija?

Neurofeedback može podsjećati na znanstvene filmove, ali radi se o neizvazivnoj i bezbolnoj metodi. Kod ove terapije ste u sjedećem položaju, a na glavu se postavljaju elektrode koje su senzori koji slušaju rad mozga. Važno je napomenuti da prilikom korištenja ništa ne šalju u mozak.

Tada se, ovisno o tome na što se terapija fokusira, pacijentu daje aktivnost poput gledanja filma ili igranja igre.

Nakon osluškivanja, kada vaš mozak radi "dobro" i u poželjnom ritmu, film teče glatko ili u igri dobivate bodove. Kada mozak "odluta" ili postane anksiozan, film se zamuti ili zvuk stane.

Mozak želi nagradu ili jasnu sliku, pa nesvjesno uči kako se vratiti u poželjno stanje.

To je zapravo trening.

Nuspojave su rijetke i blage poput prolaznog umora ili glavobolje, jer se u tijelo ništa ne unosi kemijski.

Što kažu liječnici i znanost?

Postoji opsežna baza kliničkih studija, a brojne meta-analize u posljednjih 20 godina pokazuju da za ADHD neurofeedback ima veliki učinak, usporediv s lijekovima stimulansima, ali s dugotrajnijim efektom nakon prestanka terapije.

Iz tog razloga mnogi moderni psihijatri preporučuju neurofeedback, posebice kada pacijent ne reagira na lijekove, ima jake nuspojave na lijekove ili kao dodatak psihoterapiji.

Glavna kritika neurofeedbacka je da studije ponekad nisu dvostruko slijepe, odnosno, pacijent zna da prima terapiju, pa je teško potpuno isključiti placebo efekt, iako studije na životinjama dokazuju da mehanizam postoji neovisno o placebu.

Koliko dugo traje neurofeedback terapija?

Kod neurofeedback terapije je potrebno dosta rada i terapija je dugotrajna. Obično je potrebno 20 do 40 tretmana koji traju 30-45 min da bi se promjene u mozgu konsolidirale.

Cijena neurofeedback terapije u Hrvatskoj

Neurofeedback terapija posljednjih je godina sve popularnija u Hrvatskoj, osobito među osobama koje traže neinvazivan način za poboljšanje koncentracije, regulaciju stresa, anksioznosti i drugih neurokognitivnih smetnji. Provodi se u privatnim centrima i poliklinikama, a cijene i pristupi razlikuju se ovisno o gradu i odabranom programu.

U Zagrebu se neurofeedback može obaviti u centru Brainwork, koji nudi inicijalnu procjenu po cijeni od 40 eura, dok pojedinačni tretman za odrasle stoji također 40 eura, a za djecu 35 eura. Centar nudi i pakete od 10 ili 20 tretmana, što ukupnu cijenu čini nešto povoljnijom.

U glavnom gradu djeluje i Umo Neuro Centar, poznat po programu "neurofeedback od kuće", u kojem se oprema dostavlja korisniku, a stručnjaci prate treninge online.

Njihovi paketi kreću se od 460 eura za jednomjesečni program do 1.250 eura za tromjesečni napredni paket.

Izvan Zagreba, jedan od dostupnijih centara nalazi se u Zadru, gdje Neurona provodi pojedinačne neurofeedback seanse po cijeni od oko 30 eura. Za one koji žele cjelovitiji pristup, nude i kompletan protokol od 20 treninga po cijeni od 540 eura.

U Osijeku neurofeedback provodi Neuroamp Centar, gdje se pojedinačna seansa od 30 minuta naplaćuje oko 40 eura.

Zaključak

Iako neurofeedback nije dio standardnih postupaka u javnom zdravstvenom sustavu, sve veći broj privatnih ustanova ulaže u opremu i obuku stručnjaka.

Zbog razlika u pristupima i cijenama preporučuje se da korisnici prije početka terapije naprave inicijalnu procjenu i raspitaju se o očekivanom broju treninga, napretku i mogućnostima paketa koji dugoročno mogu biti financijski isplativiji.